O autoru

O autoru

Krunoslav Šetka rođen je 1971. u Konjicu, BiH. Živi na relaciji Mostar - Sarajevo. Do sada je objavio zbirku pjesama „Nemoj, pjesniče“, dramski roman „Jazz roman“, zbirku priča „Otvoreni kolodvor“, novelu „Život“, romane „Progon“ i „Pravo ljubavi“, te drame „Običan“ i „Odgovorni građanin“ pod zajedničkim nazivom knjige "Radost življenja". Dobitnik je književne nagrade Herceg – novskog pozorišta za kratku dramu „Naš čovjek“ i književne nagrade „Mate Raos“ - Matice hrvatske - ogranak Vrgorac - za kratku priču „Sarajevski notturno“. Po zanimanju je magistar turističke/interkulturalne komunikacije i europskih studija. Objavljivao u periodici: Studentska zbirka pjesama „Potresi“, Motrišta, Mogućnosti, Osvit, Obzor, Riječ, Kvaka, Zbornik duhovne poezije Srca Isusova i Marijina, Afirmator, Prozaonline, Zbornik radova hrvatskih zavičajnih književnika.

Knjige

Dvadeset godina književnog stvaralaštva, od prve studentske zbirke pjesama Potresi, kao član Studentskog književnog kluba prije dvadeset godina, pa do najnovijeg romana Pravo ljubavi, izašlog iz tiska ove godine, bio je dug i mukotrpan put književnog odrastanja. Prvih deset godina svoga književnog stvaralaštva autor je slušao književne autoritete, narednih pet godina tražio je svoj vlastiti književni put, a zadnjih pet godina našao ga je u stvaralaštvu duhovnih književnih vrsta. Proza mu je najdraža od svih žanrova iako piše i poeziju i dramu, dok književne kritike, eseje i osvrte prestao je pisati. Raduje se autor da na web  stranici Mreže hrvatske kulture Hrvatskog sabora kulture može predstaviti svoja nova djela te surađivati s amaterskim kazalištima koje smatra esencijom hrvatske književne umjetnosti te nepatvorenim živim odjekom književne pisane riječi. 

Nova knjiga

Iz tiska je izašao novi roman autora u izdanju naklade Bošković povodom 20 godina književnog stvaralaštva i 50 godina života autora.

Glavni lik romana je pravnica Anđa koja u životu ne razdvaja znanost i vjeru, profesionalni život od obiteljskog života. Ta jaka moralna komponenta, koja značajno karakterizira njezinu osobnost, uvelike smeta njezinim radnim kolegama i kolegicama na poslu jer, na neki način, ugrožava njihova ustaljena uvjerenja. Budući da ju nisu uspjeli nagovoriti da bude kao i oni, počinju je progoniti. Taj se progon može pripisati i njihovoj zavisti jer je Anđa svoj posao pravnice obavljala besprijekorno. Njezine su reference inače bile besprijekorne – od odlične studentice prava – do rješavanja najkompleksnijih slučajeva u sudnici. Uvijek se više držala duha zakona od slova zakona. Zalagala se poglavito za obespravljene i one koje nije imao tko drugi zaštiti osim nje same. Ljubavlju je branila svoje klijente, a člancima zakona potkrijepila svoje tvrdnje da je ljubav najveća, da je Bog najveći. Pravnici, a osobito sudci, nisu priznavali drugih bogova doli njih samih, pa se Anđa našla u problemu. No njezina vjera u Boga, i pored svih poteškoća u privatnom i poslovnom životu, nije ostala nenagrađena. Njezino prvo znanstveno djelo koje je napisala i objavila odmah po završetku studija prava „Pravo ljubavi“, dugo osporavano od pravne struke i neprodavano u knjižarama, doživjelo je globalni uspjeh onoga dana kad su iz usta Svetog Oca Pape bile izgovorene samo dvije rečenice iz njezine knjige te cijeli svijet tad čuo za Anđu Soldo Marić i za njezinu knjigu koja je cijelom svijetu dokazala kako je znanost samo put do Boga, a ne svrha samoj sebi.